Konzervacija i obnova crkve Sv. Germana u selu Blato kod Pirota

Na inicijativu MZ sela Blato i tadašnjeg Fonda za gradsko građevinsko zemljište iz Pirota pokrenuta je početkom 2007.godine obnova crkve Sv.Germana na arheološkom lokalitetu poznatim pod imenom ,,crkvište Maglič,, (potes „crkveno-Maglič“, k.o.Blato). Ispred Zavoda za zaštitu spomenika kulture Niš, izradila sam kao glavni i odgovorni projektant odgovarajuću dokumentaciju (Projekat konzervatorsko-restauratorskih radova i rekonstrukcije crkve Sv.Germana) i uz odobrenje SPC i Crkvene opštine Kostur, započeta je realizacija projekta početkom septembra 2008. godine.

Selo Blato i njegovo okruženje poznati su kao jedan od najbogatijih prostora na teritoriji grada Pirota, kada su u pitanju arheološki lokaliteti, a predmetno „crkvište Maglič“ registrovan je u više navrata prilikom rekognosciranja terena.

Prema pričama meštana prvi put ostaci crkvenog objekta otkriveni su neposredno pre Drugog Svetskog rata, kada su dve pobožne žene iz obližnjih sela ukazale na mogućnost postojanja ostataka manastira na predmetnoj lokaciji. Od tog vremena do trenutka otpočinjanja radova na obnovi crkve lokalitet je u više navrata prekopavan, a osamdesetih godina prošlog veka nad vidljivim ostacima zidova podignuta je improvizovana krovna konstrukcija.

Objekat je lociran na uzvišenju nedaleko od sela Blato. U njegovom neposrednom okruženju registrovano je više nadgrobnih ploča, kao i zid znatne dužine na zapadnoj strani blago nagnutog terena na kome se nalazi. U podnožju uzvišenja nalazi se izvor, prema rečima meštana, lekovite vode.

Početkom 2007. godine izvršena su arheološka istraživanja koja su obuhvatila nešto širi prostor od onoga koji zahvata sam a crkva, pri tom je crkva datovana u period između 15. i 17. veka. Konstatovano je da je otkriveni objekat jednobrodni dimenzija 7 x 5,5m, sa plitkom lučnom apsidom, fundiran na steni. Nije bilo moguće u

tvrditi položaje otvora, kao ni vrstu prvobitne podne i krovne konstrukcije. Najveća očuvana visina zidova od lomljenog krečnjačkog kamena, sa tragovima krečnog maltera i blata, iznosila je ~1m, dok je njihova širina ~90cm. U unutrašnjosti objekta, u oltarskom prostoru, nalazio se veliki krečnjački blok dimenzija ~80/60/55cm, koji je profilisan sa jedne strane i ,,obrok,, izliven u betonu skorijeg datuma, dok su ispred crkve, na zapadnoj strani, otkriveni manji komad kamena valjkastog oblika i ,,fresko,, dekoracija u tragovima. Prilikom razidavanja zidova crkve pronađen je bareljef sa lepo očuvanim prikazom konjanika. Rukovodilac pomenutih radova bio je arheolog Predrag Pejić (Muzej Ponišavlja-Pirot).

S obzirom na skromne podatke dobijene arheološkim istraživanjem, a koji se tiču arhitekture objekta, problemu je pristupljeno na sledeći način: odlučeno je da se postojeći zidovi od lomljenog i pritesanog kamena razidaju jer ih nije bilo moguće stabilizovati, a zatim je izvršena rekonstrukcija ostatka građevine sa jasnom diferencijacijom ove dve faze. Zidovi su ponovljeni u postojećem gabaritu, kao zidovi  od kamena sa dva lica i ispunom od betona, oslonjeni na armirano-betonske temelje. Korišćen je isključivo kamen zatečen na lokalitetu i pri tom je ispoštovana autentična tehnika zidanja i završna obrada dersovanjem. Zidovi su u punoj širini ozidani do visine od ~40 cm, mereno od nulte kote poda crkve, a zatim je širina od 90 cm svedena na 50cm povlačenjem unutrašnje ravni zida u njegovo polje. Na tom nivou završeni su konzervatorsko-restauratorski radovi, zatim je nakon formiranja fuge širine 5 i dubine 3cm,  nastavljeno sa zidanjem zida debljine 50cm u punoj opeci.

Završna obrada ovih zidova je malterisanje i bojenje u belu boju. Formirana su po tri lučna prozorska otvora sa obe strane naosa i jedan u apsidi, kao i dve niše u oltarskom prostoru. Izvršena je denivelacija poda kako bi se formirala solea, a podna obloga je izvedena od opeke u dva formata, 25/12/6,5cm i 25/25/6,5cm. Pomenuti kameni blok postavljen je na mesto časne trpeze. Na zapadnoj strani gabarit je povećan formiranjem trema sa lukovima koji su ozidani obrađenim blokovima bigra, zidovi su od pune opeke, debljine 38cm. U zapadnom zidu crkve, na tremu formirane su sa obe starne ulaza niše za paljenje sveća.

 

Krovna konstrukcija je razrešena kao svodna, armirano-betonska sa unutrašnjom oblogom od pune opeke, a zatim je malterisana. Krovni pokrivač je crep. Sva fasadna stolarija predviđena je od hrastovog drveta, dok su u unutrašnjosti objekta na širem delu zida formirane klupe polaganjem čamovih gredica preko zida od kamena.

Radovi su okončani do kraja 2008. godine, crkva je u upotrebi je i danas, na radost mnogih meštana i posetilaca.